Podbablje Portal - Sve iz Podbablja na jednom mjestu!

Zanimljivo i prevratničko štivo o stećcima i prapovijesti

Podijeli sa prijateljima!

Nikolić Domagoj - ILIRIJA sveta zemlja

Domagoj Nikolić: ILIRIJA - SVETA ZEMLJA - Stećci i autohtonost, Zagreb, 2018.

Još jedno imotsko pero ukoričilo je svoje publicističke i istraživačke tekstove. Domagoj Nikolić u nakladi zagrebačke kuće Teledisk objavio je knjigu „Ilirija – Sveta zemlja – Stećci i autohtonost“ kojom daje svoje tumačenje povijesti ljudske civilizacije, od brončanog doba do srednjovjekovlja, na „tamnim mjestima“ gdje službena znanost još nije dosegnula konačne odgovore na pitanja ljudskog iskona. 

 

Usprkos tome što Nikolićeve prosudbe mogu zvučati kao „ludost konvencionalno obrazovanima“, on hrabro plete zamršenu slagalicu, novi pogled na naše srednjovjekovlje, ponajprije u promišljanju stećaka, koji su u srpnju 2016. upisani na UNESCO-vu listu zaštićenih spomenika kulture, a za koje tvrdi da su prapovijesni megaliti (poneki teški i do tridesetak tona, a koji su nezamislivom tehnikom premještani), s prastarom zvjezdanom simbolikom, po kojima su tek u srednjem vijeku dodavani ukrasi i pisani natpisi bosančicom… Podastire 20 argumenta o njihovoj prastarosti i autentičnosti, pokušavajući razobličiti zablude i falsifikate.

U deset poglavlja, s predgovorom i pogovorom na 260 stranica, popraćenih brojnim foto ilustracijama, autor „na rubu znanosti“ sučeljuje starozavjetne tekstove, samostalna istraživanja i poznate arheološke nalaze, narodne predaje, stare i nove teorije ne bi li pružio odgovor na pitanja smisla i bitka života. Autor tvrdi: „Biblija je nešto željela skriti, a narod nešto upamtiti“ pa pokušava malim mrvicama zanimljivih pitanja razotkriti milenijima zatirane istine i stvarane mutne arhetipske slike i tabu teme: gdje su nestali u Bibliji spominjani divovi, visoki i do 4 metra, koji su po nekim predajama bili primitivni, a živjeli su metuzalemske godine, jesu li bile dvije rase divova, je li Mojsije nakon progonstva u Egipat (gdje je možda bilo i genetskog inženjeringa?), svoj narod vratio u Svetu Zemlju koja nije Palestina nego Balkan, jesu li se došljaci dijelom pomiješali sa starosjediocima a ostatke pobili, ili su starinci uništeni nakon velike kataklizme i promjene klime na Zemlji…? Naslanjajući se na natpise don Petra Kaera, šibenskog biskupa don Josipa Fosca, dona Ante Škobalja, Nikolić krči put svojoj stazi i tezama o naslijeđenoj nam kolektivnoj sudbini, o Novoj Iliriji u tumačenju biblijskih dehistoriziranih događaja, dekontekstualiziranih pojava i depersonaliziranih likova. On želi graditi mostove spoznaje i slobode koji će povezati povijest, arheologiju, teologiju, antropologiju, etnologiju, genetiku i mnoge druge znanstvene discipline.

Autor se koristi brojnim narodnim predajama koje se zapisao sarajevski etnolog Vojko Palavestra, odgonetava biblijska imena u nazivlju današnjih mjesta u Bosni i hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, a na više mjesta spominje i Imotsku krajinu, motiv „ispružene ruke bijesa“ na Pezinu stećku, Ursku kulu i bedem u Cisti Velikoj, navod nadbiskupa Šimuna Milinovića o pronađenom divovskom kosturu na zapadnom dijelu lovrećke Gradine…

U ovoj knjizi, bivajući u svakodnevnoj disonanci s društveno-političkom stvarnošću koja ga okružuje, pritom akribično izučivši dostignuća ovdašnjih historiografija, Domagoj Nikolić se odlučuje na neobično smjeli i naizgled vratolomni pothvat, potpune rekonceptualizacije povijesno-geografske paradigme unutar koje smo navikli razumijevati ovaj prostor, narod kojemu pripadamo i historijske fakte s kojima se identificiramo. U Nikolićevom povijesnom „antinarativu“, na našem je prostoru najmanje od brončanog doba pa sve do kasne antike, živjela jedna velika i moćna civilizacija koja je nestala ali za sobom ostavila gomilu razasutih tragova koje tek trebamo razaznati i sustavno istražiti, razumjeti i pravilno kontekstualizirati. No ovo je stanovište još uvijek posve „nevino“ u usporedbi s onim što donosi nastavak njegova kopernikanskog prevrata. Naime, prema Nikoliću, biblijska povijest zakučasta je i u stotine slojeva zamotana priča s hermeneutičkim ključem za njeno tumačenje skrivenim upravo tu kod nas, u Iliriji – stvarnoj Svetoj Zemlji!… Riječ je, dakle, o autentičnom duhovnom i spoznajnom svjedočanstvu o vlastitoj zemlji i njenim ljudima, o katarzičnoj i radosnoj vijesti, da smo jedan veliki korak bliže iscjeljenju - piše profesor sociologije i slavenskih književnosti Đino Đivanović u pogovoru knjige.

Svoju zadaću u ovom trenutku vidim prvenstveno u postavljanju novog povijesnog, antropološkog i lingvističkog konteksta koji će nam omogućiti da sebe i svoj svijet sagledamo na ispravan način. Kontekst koji zastupam sastoji se u tezi da je Ilirija sveta zemlja (Il = svet) u kojoj se nalazi JeruSolin to jest vjerni, sveti Solin, drevno crkveno prijestolje pod Morijanskim – Marjanskim brdom na Jordanu - Jadranu, da smo ovdje od kad je svijeta i vijeka te da je povijest kršćanstva, starozavjetna i novozavjetna, neodvojiva od ove zemlje – ističe Domagoj Nikolić u Predgovoru.

Podijeli sa prijateljima!